Rijeka Cetina

Cetina prostire svoj tok ograđena smjerom Dinarida (sjeverozapad-jugoistok), a početak vuče još iz prapovijesnog doba tercijara. Nagib slojeva Svilaje i Dinare upućuje na to da su planine nekoć tvorile jedinstveni blok, rasječen paralelnim rasjedima. Duž rasjeda je teren utonuo i stvorio predispoziciju dolini Cetine. Školjku u kojoj leži Cetina grade vapnenci, koji su na njenom dnu debelo obloženi jezerskim sedimentima - laporima (muljika). Klimatske prilike u Cetinskoj Krajini rezultat su položaja između primorja i planinskog zaleđa te je miješanje klimatskih utjecaja vidljivo i u rasporedu vegetacije. Razlike u nadmorskoj visini pojedinih dijelova regije također su od utjecaja. Ni raširenost smokve u prisojima, ni prevlast bukve na Svilaji, ni prkos maslina ne daju sliku jedinstvenog karaktera klime. Zbog toga bi ovu klimu mogli definirati kao submediteransku. I kao što Cetina obilno prima vode s viših horizonata u Bosni, tako ih obilno i dariva. Voda Cetine, pojavljuje se u vrelima Studenci, Jadro, Žrnovnica. Cetina je zapravo čudo! Iz duboka kratera kulja voda i odmah postane rijekom. Izvor Cetine je u istoimenom selu, 7 km sjeverno od Vrlike. Poslije 100,5 km svoju divljinu predaje moru kod Omiša, gdje pronalazi svoj konačni pokoj.

Područje Cetine je od velike povijesne i arheološke važnosti. Na njenim padinama prava su blaga arheoloških nalazišta. Sjekire iz kamenog doba, štitovi rimskih legionara, osobne stvari srednjovjekovnih težaka, sve to i mnogo više pronalazili bi arheolozi u kršu i cetinskome mulju. Potvrda svojeg vremena i napose važnosti koje je za ljude ovog kraja imala ova rijeka, još od prapovijesnog doba.